Kako znamo da smo ovisni o internetu? Onog trenutka kada umjesto druženja sa prijateljima biramo surfanje društvenim mrežama i kada vrijeme provedeno na internetu prevlada u odnosu na ostale aktivnosti u toku dana, sigurno smo postali internet ovisnici.
Prekomjerno korištenje interneta uzrokuje socijalnu izolaciju, tjelesno i mentalno iscrpljenje, što dalje utiče na porodične, socijalne, poslovne veze, kao i potpunu psihičku dekompenzaciju. Usamljene, povučene, nesigurne osobe su podobnije internet ovisnosti. Opasnost od internet ovisnosti vreba i djecu i tinejdžere, a da oni sami toga nisu ni svjesni, što nepovoljno utiče na njihov intelektualni razvoj te nepovoljno utiče na dinamiku i odnose u porodici.
Ponekad roditeljima može biti teže razlikovati pozitivnu upotrebu interneta od one negativne koja vodi u ovisnost. Ovo su neki znakovi koju upućuju na postojanje problema kod djece i mladih:
- opadanje ocjena u školi i zanemarivanje školskih obaveza,
- smanjivanje interesa za druženje s prijateljima i za ostale društvene aktivnosti,
- tajnovitost i laganje o vremenu provedenom na internetu,
- veća odstupanja u navikama spavanja (korištenje interneta noću, a spavanje danju).
Sada dolazimo do pitanja kako roditelji mogu pomoći ukoliko primijete ovisnosti o internetu kod djece?
- Uvesti jasno pravilo o maksimalnom vremenu boravka djeteta na internetu.
- Pratiti kako dijete koristi internet – najlakše je kad se kompjuter ili drugi medij drži u zajedničkom prostoru, dnevnoj sobi i da ga dijete koristi u vrijeme kada su i odrasli u toj prostoriji, jer tada roditelji imaju kontrolu, a dijete samokontrolu nad sadržajima na internetu.
- Biti primjer svom djetetu – ukoliko dijete učimo da umjereno i funkcionalno koristi internet važno je da i roditelji svojim primjerom pokazuju isto.
- Poticati zdrave navike i stilove života – roditelji bi trebali podržati dijete da se uključi u neki sport, u druženju s vršnjacima i sudjelovanju u različitim društvenim i kulturnim aktivnostima.
Virtualni svijet ima za svrhu učiniti nove informacije i znanja što dostupnijima te tako olakšati njihovo usvajanje, čime se obogaćuju naša posredna iskustva. Internet nikako ne može biti zamjena za naše stvarne socijalne kontakte, životne navike i osnovne životne potrebe. Međutim, ako se primijeti gubitak kontrole nad vremenom provedenim u virtualnom svijetu interneta i društvenih mreža i više važnosti daje virtualnom nego stvarnom društvenom životu, svakako treba potražiti stručnu pomoć.