Nema sumnje da svaki roditelj želi da se njegovo dijete lijepo vlada, ali nisu sigurni kako i odakle početi učiti ga lijepomu vladanju, tj. bontonu. Roditelj predstavlja odraz i model koji djeca promatraju i „kopiraju“ sve što roditelj čini. Dakle, ukoliko je roditelj blag, obazriv i ljubazan prema drugima dijete će usvajati taj model ponašanja. Dapače, ukoliko je roditelj grub ili drzak prema drugima, dijete će oponašati potonje. U svakom slučaju, roditelj treba nastojati i ustrajavati na tome da služi kao dobar primjer i model počev od svoga ponašanja, kako bi djetetu prenio to što želi – dobro ponašanje.
Svjesni smo da se sve osnovne stvari glede odgoja djeteta usvajaju u najranijoj dobi, jer se u suprotnome ponašanje u odraslijoj dobi znatno teže mijenja. Od trenutka rođenja, dijete je poput spužve i upija „sadržaj“ kojemu je izloženo.
Najučinkovitiji način kako djetetu predstaviti dobro ponašanje jeste da i sami (kao roditelji) primjenjujemo određene obrasce ponašanja. Moguće je smisliti brojne igrice, kako bi dijete kroz igru učilo, budući da djeca u ranoj dobi najbolje usvajaju materiju kroz igru i edukativno-zabavan sadržaj.
Dakle, počinjemo postepeno, od osnovnih pravila kojima su nas najčešće učili, primjerice: ne prekidati drugoga dok govori, kihnuti u lakat, reći “hvala” i “molim”, itd. Ne zaboravite pohvaliti dijete nakon svega dobroga što učini, a pritom i skrenuti pažnju ukoliko je učinilo nešto loše. Nakon izvjesnoga vremena, kada uočite da je vaše dijete spremno za novu “listu pravila”, krenite uvoditi složenije modele ponašanja, npr. kako se javiti na telefon, poštovati starije osobe, u prevoznom sredstvu ustupiti mjesto, ako je drugoj osobi prijeko potrebno, i sl. Ne zaboravite nagraditi/skrenuti pažnju na djetetov postupak. Jednostavno, razgovarajte sa djetetom o svemu.
Postoji još jedna stvar koju kao roditelji ne možemo izbjeći, a to je da ne možemo neprestano biti uz svoje dijete. S tim u vezi, dijete će zasigurno uočiti i vjerovatno usvojiti neke loše modele ponašanja iz vanjske okoline, poput pljuvanja na ulicu, bacanja stvari, nazivanja druge osobe pogrdnim imenom, itd. U tom slučaju, potrebno je ponekad i jasno reći “ne” na određeno ponašanje, no postoje i ostale metode, kao što smo pomenuli, a to je da sa djetetom popričamo i pitamo ga šta je mogao uraditi drugačije, kako bismo zajedno došli do tačke gdje ćemo uticati na promjenu ponašanja. Naravno, u odraslijoj dobi je odgoj dosta izazovniji, ali isto tako nije nemoguće promijeniti neke stvari. Kao i za sve drugo u životu, potrebno je mnogo strpljenja i mnogo pozitivnoga poticaja.
Stoga, kako bismo izbjegli problem kasnije, počnimo od rane dobi, kao od temelja, kako bismo obrazovali buduće generacije. Nagrada za strpljenje neće izostati, a dijete će odrastanjem uočiti prednosti onoga čemu ga je roditelj učio i redovito mu skretao pažnju na određeno ponašanje. Odgoj i lijepo vladanje su doista jedna od najvrednijih riznica koju sa sobom nosimo kroz cijeli život, jer sjetimo se da “lijepa riječ (ponašanje) i gvozdena vrata otvara”.